Svake godine diljem svijeta 8. ožujka obilježavamo Dan žena. Tog se dana u brojnim gradovima prosvjeduje, žene štrajkaju i javno upozoravaju na nejednakost i diskriminaciju.
Međutim, mnogi se pitaju je li to više proslava ili protest? Ne tako davno žene su bile zadovoljne ružom, odlaskom u restoran, bombonjerom, slobodnim danom…U počecima samostalnosti Hrvatske bilo je razmišljanja kako obilježavanje Dana žena pripada komunističkom pokretu pa zajedno s njim treba pasti u zaborav….
Istina je, međutim, Dan žena pripada radničkom pokretu i još uvijek je itekako aktualan.
Kroz povijest žene su ginule na taj dan, zatvarane su u zatvore, otpuštane s posla jer su rekle dosta je! Dosta je nekvalitetnih stambenih i radnih uvjeta, preniskih plaća, nezastupljenosti u organima upravljanja te nasilja i samovolje poslodavaca posebice prema ženskoj radnoj snazi.
Davnog 8. ožujka 1857. godine radnice u tekstilnoj industriji u New Yorku su štrajkale zahtijevajući bolje uvjete rada i bolje plaće, čime je i postavljen temelj ženskog aktivizma.
Na isti dan 1908. godine tisuće žena koje su radile u proizvodnji odjeće štrajkale su i marširale gradom prosvjedujući protiv uvjeta u kojima rade.
Od 1911. godine Dan žena proslavljen je diljem svijeta.
U Zagrebu se od 2016. godine održava Noćni marš – 8.mart, prosvjed u kojem se maršira ulicama s porukama i problemima s kojima se žene danas suočavaju.
Ove godine i udruga žena TransFem sudjeluje u prosvjedu u sklopu projekta (koji financira Grad Zagreb) Žuti znak – žene inspiriraju – protiv diskriminacije, ističući borbu protiv neravnopravnosti i nejednakih uvjeta rada žena u podzastupljenim sektorima poput transporta.
Svim ženama čestitamo na hrabrosti u borbi za svoja prava! Nisi sama, zajedno smo jače!
Tvoj TransFem

Tijekom štrajka 1912. godine kada je 14.000 radnica u tekstilnim tvornicama protestiralo protiv ”prosjačkih plaća i rada djece” marširalo se pod sloganom “Kruha i ruža”. Kruh je simbolizirao sigurnost, a ruža kvalitetu života.
”Dok marširamo, marširamo u ljepoti dana,
Milijuni zamračenih kuhinja, tisuće posivjelih zdanja,
Dotaknuti su sjajem svim koji iznenadno sunce pruža
Jer ljudi čuju naš pjev: Kruha i ruža! Kruha i ruža!”